Preuzeto s Plivamed.net
Cjeloviti tekst u Croat Med Journal
Centralizirana primarna mreža za primarnu perkutanu koronarnu intervenciju (PCI) u sklopu “budimpeštanskog modela” postigla je jednaku razinu skrbi za bolesnike za vrijema redovnog radnog vremena i za vrijeme dežurstava, objavljeno je u najnovijem broju CMJ-a.
Cilj
Analizirati učinkovitost regionalno organizirane mreže za primarnu perkutanu koronarnu intervenciju (PCI) u Centru za bolest srca na sveučilištu Semmelweis, koji se nalazi u sklopu “budimpeštanskog modela,” i čimbenike koji utječu na tu učinkovitost.
Postupci
Kako bismo ustanovili razlike između skrbi za bolesnike u redovnom radnom vremenu i za vrijeme dežurstava u 24-satnom sustavu primarne zaštite nakon infarkta miokarda, ispitali smo niz od 1890 bolesnika s infarktom miokarda s elevacijom ST-segmenta i pratili ih najmanje godinu dana. Praćenje je bilo potpuno za sve bolesnike.
Rezultati
Razlika između smrtnosti za vrijeme redovnog radnog vremena i dežurstava nije bila značajna ni nakon 30 dana (8,6% naspram 8,8%) niti nakon jedne godine (15,3% naspram 14,7%). Stopa bolesnika s ponovljenim infarktom i učestalost ponovljene intervencije i velikih neželjenih krvožilnih događaja, uključujući smrt, ponovljeni infarkt, ponovljenu intervenciju, i ugradnju premosnice koronarne arterije, bile su slične u obje skupine. Vremenski razmak između početka boli u prsima i dolaska u bolnicu bio je 5,9?5,8 sati za vrijeme redovnog radnog vremena i 5,2?4,6 sati za vrijeme dežurstva (P=0,235). Izravni prijevoz pridonio je značajnom smanjenju mortaliteta nakon 30 dana i nakon jedne godine, neovisno o radnom vremenu (7,2% vs 9,9 %, P=0,027; odnosno 12,6% vs 16,7%, P=0,028).
Zaključak
Centralizirana primarna PCI mreža u sklopu “budimpeštanskog modela” postigla je jednaku razinu skrbi za bolesnike za vrijema redovnog radnog vremena i za vrijeme dežurstava.
David Becker, Pal Soos, Balazs Berta, Andrea Nagy, Gabor Fulop, Gyorgy Szabo, Gyorgy Barczi, Eva Belicza, Istvan Martai, Bela Merkely